Kako kroz jednostavnu igru možemo poticati taktilnu percepciju, upoznavanje dijelova lica i prepoznavanje emocija?
Za ovu aktivnost ne treba nam puno – plastelin, nekoliko vizualnih kartica, zrcalo i malo zajedničkog vremena. 
Od plastelina zajedno izrađujemo oči, nos, usta, obrve i ostale dijelove lica. Dok dijete oblikuje i slaže lice, razgovaramo:„Što se nalazi ispod nosa?“
„Što nam još nedostaje?“
„Kako izgledaju usta kada smo sretni?“
„A kako izgleda lice kada smo ljuti ili iznenađeni?“
Zatim pomoću kartica pokušavamo složiti različite izraze lica i zajedno prepoznajemo i imenujemo emocije.
Možemo otići i korak dalje. Pred zrcalom istražujemo kako se naše lice mijenja kada kušamo nešto slatko, kiselo ili slano. Promatramo oči, obrve, čelo i usta te razgovaramo o onome što vidimo i osjećamo.Kroz ovakvu igru dijete istodobno razvija taktilnu percepciju, pažnju, razumijevanje dijelova lica, govor i komunikaciju te sposobnost prepoznavanja i izražavanja emocija.
Najvažnije – učimo kroz iskustvo, igru i zajedničko druženje. 
Poseban prijatelj Dubrovnik
